Joseph Conrad i njegovo nasljeđe

Strip Kongo francuskoga scenarista Christiana Perissina i talijanskoga crtača Toma Tirabosca s podnaslovom Putovanje u tamu Józefa Teodora Konrada Korzeniowskog iznimna je rekonstrukcija kratkoga boravka pisca Josepha Conrada u Kongu 1890, boravka čija je tegobnost tek nekoliko godina poslije, 1899, iznjedrila roman Srce tame, remek- djelo moderne književnosti. I roman i strip – koji se referira na nešto kasnije Conradove Dnevnike iz Konga – navode nas na promišljanje ne samo stava toga književnika prema imperijalnoj politici velikih sila temeljenoj na snažnom kolonijalizmu i posvemašnjem rasizmu već i na povijesnu ulogu te velike afričke rijeke. Europljanima ju je otkrio Portugalac Diogo Cão 1582, a nastali akulturacijski procesi ubrzo su prekinuti zbog europske jagme za materijalnim dobitkom, afričkim dobrima poput bjelokosti, zlata ili crnih robova. Rijeku je od 1874. do 1877. pomno istražio Sir Henry Morton Stanley, a u njegovoj je ekspediciji sudjelovao i poznati hrvatski istraživač Dragutin Lerman. No područje je Konga postalo privatnim vlasništvom belgijskoga kralja Leopolda I, čije nemilosrdno iscrpljivanje prirodnih i ljudskih resursa podneblja pod krinkom filantropskoga procesa „civiliziranja zaostaloga afričkoga stanovništva“ temeljito razrađuje Joseph Conrad u Srcu tame i Dnevnicima iz Konga kao i Perissin i Tirabosco u Kongu. Nasljeđe kolonizacije ostalo je bremenom i osamostaljenim državama, prije svega u neimaštini, nesređenim političkim prilikama i krvavim sukobima, a čitav proces vezan uz tu afričku rijeku ponajbolje je opisao Peter Forbath u historiografskom radu Rijeka Kongo (1982).

Ako ponovimo tvrdnju da je u književnosti nemjerljiva uloga Josepha Conrada (1857– 1924), britanskoga pisca poljskoga podrijetla, rođena u području koje danas pripada Ukrajini, njegov se opus razmatra i kroz biografsku prizmu služenja u britanskoj trgovačkoj mornarici. Kao mornarički časnik svojedobno najveće pomorske sile, Conrad je u razdoblju od 1878. do 1895. putovao morima Istočne Azije, uz obale Australije i sve do Srednje Amerike. To je razdoblje njegova života uvjetovalo i činjenicu da su mnoga njegova djela temeljno pustolovnoga karaktera. Radnja im se zbiva u egzotičnim podnebljima, a središnji lik europskoga podrijetla nalazi se u dodiru s domorodačkim stanovništvom – rasno, kulturno i civilizacijski sasvim različitim. Već je Conradov prvijenac Almayerova ludost (1895) izvrsno djelo, no Srce tame kompleksna je, zanimljiva inverzija pustolovnoga i kritika kolonijalne politike ne samo belgijskoga kralja nego i svih velikih sila u jagmi za kolonijalnim probitkom. Taj roman, uz Nostroma (1904) te u tek nešto manjoj mjeri Lorda Jima (1900), bio je najviše podvrgnut kritičkim i teoretskim propitivanjima, od izrazito afirmativnih u raznim razdobljima do – neutemeljene – osude za rasizam tijekom postkolonijalne percepcije (poglavito 1970-ih).

Povijesni opus

Opus Josepha Conrada izrazito je podatan za adaptacije različitih umjetničkih vrsta, osobito filma. Ipak, za filmsku prilagodbu Srca tame trebalo je punih osam desetljeća. No Francis Ford Coppola – uz svesrdnu koscenarističku pomoć Johna Miliusa – temelje je glasovitoga romana restrukturirao kroz prizmu ratnoga filma o Vijetnamu pod naslovom Apokalipsa danas (1979, produžena verzija 2001). Film iznimne snage i kvalitete jedno je od referentnih djela tzv. vijetnamskoga ciklusa, ali i adaptacija Conradovih ostvarenja. Predlošku je izravno pristupio Nicolas Roeg u televizijskome filmu (1993), ostavši zasjenjen izvornikom. Roman Srce tame pretvoren je u operu (Tarik O’Regan, 2011) pa čak i u videoigru (2012) te postao temeljem interpretacije epizode talijanskoga znanstvenofantastičnoga strip-serijala Nathan Never. Ta epizoda u scenarističkoj izvedbi Beppija Vigne i crtačkoj Stefana Casinija zasniva se na književnom izvorniku i na Coppolinu filmu i prožeta je new age filozofijom. Ne i vrhunska, ostala je kvalitetnim dijelom popularnoga stripa.

Istraživačka rekonstrukcija boravka Józefa Teodora Konrada Korzeniowskog u Kongu kakvu su oblikovali Christian Perissin i Tom Tirabosco izvorno je tiskana 2013, dakle tek četiri godine prije hrvatskoga izdanja. Neupitnu kvalitetu strip Kongo svakako duguje promišljenu scenarističkome postupku Perissina i snažnoj crtačkoj izvedbi Tirabosca. Uz to, Perissin je u pogovoru strip-albuma izdašno elaborirao povijesni okvir zbivanja i njegove posljedice. U razmatranju scenarističkoga djelovanja Christiana Perissina s lakoćom opažamo naklonost prožimanju pustolovnoga i povijesnoga, često i s biografskim kontekstom. U ranom serijalu Hélène Cartier (crtač Buche, 1992–1993) pustolovno je suvremenoga predznaka, no već u Mladosti Riđobradog (crtač Daniel Redondo, 1996–2001) seže u povijesno. Čak je u tri navrata surađivao s hrvatskim crtačem Borom Pavlovićem: dva ciklusa pustolovnoga serijala El Niño (od 2002), također pustolovni Munroe (2010–2013) te biografski Alexandra David-Néel (2016). Perissinov je opus raznovrstan i bogat, navodimo povijesno-pustolovne Rt Horn (crtač Enea Riboldi, 2005–2014) i Martha Jane Canary (crtač Matthieu Blanchin, 2008–2012), koji korespondira i s vesternom, te ove godine započet serijal Geisha (crtač Christian Durieux) smješten u povijesni Japan.

Vrhunski crteži

S druge strane osebujnost crtačkoga stila Toma Tirabosca apostrofira se u nizu naslova raznih žanrova, a autorova naklonost karikaturalnim stilizacijama razvidna je i u vrlo hvaljenu autobiografskom stripu Zemlja čuda (2015). Tako se spoj scenarističkih preferencija Christiana Perissina i grafičkih Toma Tirabosca u Kongu može doimati začudnim. Kako je taj strip utemeljen u izravno realističkoj vizuri povijesnoga predteksta, provučen kroz restrukturiranje Conradova Dnevnika iz Konga i s jasnim odrazom romana Srce tame, Tirabosco se u samosvojnome crtačkome iskazu pokorava zahtjevima građe, a blage karikaturalne stilizacije retorički su postupak u kojem čitatelj uspostavlja vlastiti stav i prema stripu i prema predtekstu. Dok Perissin u raskošnome rasponu sadržaja, karaktera i konteksta proširuje i čitateljevu spoznaju – neovisno o tome je li čitatelj upoznat s građom ili nije, Tirabosco izvanrednim grafizmom uspostavlja nadgradnju visokih kvalitativnih dosega.

Zagovarajući ovom prigodom crno-bijeli crtački izraz, taj se talijanski crtač upustio u duboko propitivanje mogućnosti crno-bijeloga stripa. Poznajući nasljeđe novinskih ilustracija s prijelaza 19. u 20. stoljeće, ali i s osloncem o tradiciju afričke umjetnosti, Tom Tirabosco svaki tablo Konga pretvara u štivo čija bogata tekstura zadivljuje. Blago karikaturalne stilizacije likova tek su otponac pri uranjanju u bogatstvo svakoga prizora. Pritom je nijansirano sjenčanje mizanscena predznak plastičnosti slike, a uporaba olovke, razblažena tuša, a čini se čak i ugljena, primjereni je postupak odvođenja čitatelja u već davno prošlo razdoblju. Vrsno komponiranje tabloa, gradiranje prizora i njihova montaža nenametljivo vode čitateljevu percepciju i osnažuju višeslojan scenaristički predložak, kao i cjelovitu građu stripa.

Kritika
kolonijalizma i rasizma

Uz niz zanimljivih likova, od sama protagonista preko njegove ujne kao moralnoga oslonca i službenika kongoanske kolonije koji pod krinkom filantropije nemilosrdno izrabljuju i domoroce i podneblje, Perissin i Tirabosco s jasnim su povijesnim odmakom donijeli i iznimne likove afričkoga podrijetla. U kratkim crtama neprestano se provlači kritika kolonijalizma i rasizma a mnogi likovi bijelci obilježeni su pohlepom i moralnom a samim time i duhovnom pustoši. Neprestana je uzlazna putanja stripa, a završetak snažan i znakovit i nastavlja se na raznovrsna historiografska i teoretska promišljanja uloge belgijskoga kralja Leopolda I. i njegovih podanika u nesmiljenoj eksploataciji Konga, eksploataciji koja je doista postala jedno od najtamnijih mjesta europske kolonizacije afričkoga kontinenta. Podjednako nadograđuje i razmišljanja o Conradovoj ulozi u navedenim zbivanjima kao i tvrdnje o njegovu značaju u sklopu kulturno-književnoga značaja modernizma i sama romana Srce tame temeljena na osobnome svjedočanstvu. I ne samo zbog svega navedenoga, tvrdim da je strip Kongo: putovanje u tamu Józefa Teodora Konrada Korzeniowskog scenarista Christiana Perissina i crtača Toma Tirabosca vrhunsko ostvarenje čije je mjesto u suvremenoj devetoj umjetnosti istaknuto.